Cernički Ćupteti

Znate li što su ćupteti?

Da se ne razvija turizam samo u jadranskom dijelu Hrvatske dokazuje Slavonija sa svojim mnogobrojnim mjestima i OPG-ovima.

Putujući Brodsko-posavskom županijom, na ruti od Nove Gradiške do Slavonskog Broda, prolazi se uz brojna seoska domaćinstva gdje se može uživati u bogatim okusima Slavonije, a 15-ak restorana ovog kraja nositelji su prestižne oznake “Okusi graničarskog Posavlja”, svojevrsne potvrde vrhunske tradicijske kuhinje.

Kada skrenete malo lijevo ili desno od glavne ceste, naići ćete na prilično bregovitu vinogradarsku “ravničarsku” Slavoniju, a neka zdanja, poput domaćinstva “Opođe” kraj Cernika, izgledaju poput onih brežuljkaste Toskane. Jedno od njih je i domaćinstvo Opođe na kojem se može uživati u domaćim specijalitetima, vrhunskim vinima te vinskim pričama vinogradara Udruge vinara i voćara iz Općine Cernik.

Domaćini, među mnogim tradicionalnim slavonskim jelima, poput kulina i sira, poslužuju i slani tradicionalni kolačić s mesom – ćuptet, koji se može kušati samo u ovom kraju.

Svojom blagom pikantnošću izvrsno se slaže s cerničkim vinom portugizcem, najvažnijom sortom ovoga kraja. Nekada se na cerničkim brdima nalazilo oko milijun trseva na oko 100 hektara, a danas se obnavlja i ponovno popularizira.

Izrađuju se tradicionalnom metodom

Predsjednik vinogradara i voćara Cernik Zvonko Š½ivković objašnjava kako su ćupteti tradicionalna cernička delicija s mesom. Izrađeni su tradicionalnom metodom, a najbolji su u doba kolinja kada se smjesa za kuline i kobasice stavlja u jednu verziju tijesta.

Ćupteti se mogu opisati kao ljuti kolačići od tijesta punjeni nadjevom od kobasica. Oni se peku, a tradicionalno jedu za vrijeme svinjokolja iako su ukusni u bilo koje doba godine i u bilo kojoj prilici.

Recept je prilično jednostavan i izdašan jer je na svinjokolji trebalo nahraniti vrijedne ljude od ranih jutarnjih sati, na niskim temperaturama.

Kako bi se ćupteti spasili od zaborava uz dan općine Cernik osmišljena je manifestacija “Ćuptetijada”, ocjenjivanje ćupteta, na kojemu sudjeluje do 15 sudionika, a traži se najbolji ćuptet.

Kako to izgleda? “Svaka od 12 do 15 žena ispeče svoju verziju ćupteta. To su razlike u nijansama, ali je zanimljivo jer gosti isprobavaju ćuptete i govore o tome koja im se verzija najviše sviđa. Obično su razlike u motanju tijesta ili u smjesi odnosno je li ona više ili manje začinjena”, naglasio je Š½ivković.

Inače, recept za ćuptete seže u doba Otomanskog carstva.

“Tadašnji stanovnici ovoga kraja svinjetinu nisu koristili za jelo već su ćuptete vjerojatno punili s junetinom ili ovčetinom. Danas se ćupteti rade sa svinjetinom. Važno je naglasiti kako se ćupteti dobro slažu s portugizcem. Nakon II. svjetskog rata vinogradi pod portugizcem su uništeni, a između dva rata u tim vinogradima bilo je više od milijun trseva portugizca. To znači da je pod vinogradima bilo više od 100 hektara vinograda”, naglasio je Š½ivković.

Kroz Udrugu vinogradara i voćara i rad vinogradara pokušava se obnoviti vinogradarska tradicija. Portugizac je zaštitni znak i sredinom listopada održavaju se Dani portugizca u podrumu starog baroknog dvorca Kulmera, a kako je rekao Š½ivković, tamo se održava i prvo krštenje vina u Hrvatskoj. Naravno, uz nezaobilazne ćuptete.

Autor: Sanja Plješa