Goranski nadjev

Ako je neko jelo tradicionalno, autohtono i karakteristično za Gorski kotar, onda je to Goranski nadjev. U vrijeme Uskrsa, svako selo, svaka kuća, svaka domaćica ili domaćin priprema nadjev ili neku varijantu istoga.

Goranski nadjev je specijalitet koji je u prošlosti bio jelo seljaka i kosaca. Domaćice su na taj način mogle nahraniti radnike i svoju obitelj uz malo mesa, jaja, suhog kruha i luka. Ono što je tada bilo možda hrana za siromašne, danas je pravi gastro biser i svakako ga isprobajte.

U Gorskom kotaru se nadjev radi u jako puno varijanti i isto tako se drugačije naziva, ovisno u kojem mjestu se pravi. Crnoluški želudac, želodac, budla, nadelo, nadev, hrge…sve su to varijante goranskog nadjeva. Osnova svakog nadjeva su šunka, špek, svježa jaja, suhi kruh i mladi luk.

Tradicionalno se nadjevao puni dimljeni svinjski želudac no sada već postoje modernije varijante gdje se koriste crijeva za salame. Može se kuhati i u platnenoj krpi ili nekom kalupu, a može se i peći u pećnici. Poslužuje se ohlađen i narezan uz kuhanu šunku, kuhana jaja, mladi luk i hren.