Slane srdele i slani inćuni

Slane srdele i slani inćuni, ili kako ih isto tako često zovu, usoljene srdele i usoljeni inćuni, priča su za sebe.

Generacije i generacije ljudi na Mediteranu odgojene su na slanim srdelama i inćunima. Nakon ljetnih radova u polju od 4 do 9 ujutro. Poslije je bilo previše vruće da bi se bilo što ozbiljno moglo raditi. A najčešća marenda (iako bi normalnim ljudima to bio tek doručak s obzirom što se blagovao oko 7-8 sati ujutro) bile su slane srdele i inćuni, naravno u djevičanskom, domaćem maslinovom ulju, s malo narezane kapule i domaćim kruhom.

Umjetnost soljenja srdela i inćuna prenosi se od rimskih vremena. Veliki dio posla se još uvijek obavlja ručno i zahtjeva stručnost i strpljenje. Soli se samo svježe ulovljena riba koja se najprije ostavi u velikim barelima dok se krv potpuno ne iscjedi. Nakon toga riba se soli, uglavnom u našim krajevima, riba se ne čisti, soli se cijela. U malim barelima srdele ili inćuni se slažu gusto jedan do drugoga, a između svakog reda se stavi bogati sloj krupne soli. 

Ribe moraju biti nabijene jedna uz drugu, a svaki red ide u drugom smjeru. Prelije se salamurom (zasičena otopina soli), na vrh se stavi poklopac i optereti dovoljno velikom težinom. Riba sazrijeva najmanje 3-4 mjesece, i tek tada je spremna za konzumaciju.