Istarska dolina u koju je uloženo oko 180 milijuna kuna

Reporteri Nedjeljnog obišli su impresivnije vinarije, butique hotele, kušaonice, destilerije, suvenirnice i muzeje koje su donijele renesnsu zabačenog dijela poluotoka

U dolini rijeke Mirne u Istri iz godine u godinu niču sve impresivnije vinarije, mali obiteljski hoteli, kušaonice ulja, destilerije, butique suvenirnice, muzeji... Slobodno se može reći da je Mirna i njezino okružje od Buzeta pa sve do ušća nedaleko od Novigrada postala prava "Grand cru" zona istarskog turizma. Najbolje od najboljeg. I taj se dio posebno razvio tijekom posljednje tri-četiri godine.

Oko 180 milijuna kuna vrijedne su investicije u male hotele koji su se posljednjih godina realizirali u unutrašnjosti Istre, točnije u dolini Mirne. Najveći je to turistički zamah u zaleđu najvećeg hrvatskog poluotoka. Unutrašnjost Istre u zadnjih se deset godina najviše profilirala kroz ruralne kuće za odmor ili super luksuzne vile s bazenima, dok je nedostajalo sadržaja poput wellnessa, restorana, kongresnih dvorana, koje nude upravo hoteli. Zato su ulaganja u taj segment logičan nastavak turističkog razvoja unutrašnjosti Istre, i to posebno u onom luksuznijem smjeru.

Za to su najviše zaslužni entuzijasti i vizionari koji su prepoznali potencijal ovog dijela poluotoka i stvorili novi sadržaj koji privlači ljude cijele godine i iz cijelog svijeta. Uz nekad zabačene i zaboravljene ceste danas se nalaze biseri istarskog i hrvatskog turizma koji su poznatiji od nekih masovnih destinacija na obali.

Primjerice, maslinar Klaudio Ipša čije se imanje smjestilo u skrivenom selu Ipši nedaleko od slovenske granice. Tu je i agroturizam Tončić u Zrenju do kojega vam treba dobra karta da biste ga našli, a ako nemate rezervaciju, teško da ćete se usrećiti. Uz ovakve zabačene skrivene dragulje, mali gradići na sjeveru Istre poput Buzeta, Motovuna, Grožnjana, Brtonigle, i Buja, pa čak i nešto udaljenijeg Huma, postali su prava hodočasnička mjesta ljubitelja odlične hrane, vina, tartufa i luksuznog smještaja. Tu su mali hoteli, poput San Canziana, San Rocca, vinskog hotela i podruma Roxanich te Cattunar, hotel Vela vrata, pivski hotel San Servolo, već etablirane vinarije poput Kozlovića i Roxanicha, ali i neke nove koje velikim koracima kroz nove investicije grabe naprijed, poput vinara Klaudija Tomaza.

I zarađuju bolje nego oni na obali te rade cijele godine. Dakle, kad god vas put nanese u ovaj dio Istre, imat ćete se gdje smjestiti i što vidjeti. Neće vas zimi, za razliku od obale, dočekati prazni izlozi i ulice. Ovdje života uvijek ima. I baš zato dolina Mirne postaje sve prepoznatljivije odredište koje je posebno u svojoj promociji počela isticati i Turistička zajednica Istre.

- Već dugi niz godina pojam sjeverozapadne Istre, područje bivše Bujštine, poznato je kao najrazvijeniji dio Istre u gastronomskom smislu. Danas, bez previše analiza i uvjeravanja, svi znamo da je na tom području niknuo najveći broj jako dobrih restorana, ponajboljih konoba, iznenađujuće interesantnih, pravih agroturizama, impresivnih vinarija, boutique uljara, jako kvalitetnih vila s možda i najljepšim panoramskim vizurama Istre te je s tog prostora i krenula inicijativa prvih malih, obiteljskih hotela. Nije stoga čudno da upravo na ovom području, posebno u njegovu središnjem dijelu, dakle kad se otisnemo od obale prema unutrašnjosti, sezona traje gotovo cijelu godinu, da i najzabačenija mjesta koja je teško i na karti pronaći uvijek imaju goste, i kad je kišno i kad je hladno i kad je ljeti prevruće - kaže nam direktor istarskog TZ-a Denis Ivošević. Dodaje da taj prostor zauzima i najveći dio medijskih objava.

- Definitivno je taj prostor najdinamičniji dio u turističkom smislu. Na godišnjoj razini proizvede najviše novih proizvoda, usluga i servisa, evenata..., pa samim time i doživljaja, što ne čudi jer upravo na ovom prostoru imamo i najviše gostiju koji se vraćaju. Sama činjenica da je na tom prostoru niknulo gotovo desetak obiteljskih i tematskih boutique hotela i koji su pozicionirani ili kao wine hoteli, beer resorti ili kao lifestyle boutique hoteli, dovoljno govori o tome koliko se taj prostor dodatno izbrusio kao svojevrsni ‘Grand cru‘ teritorij i gdje je očigledno taj prostor dobio jednu novu kvalitativnu lifestyle dimenziju. Govorim o širem području doline rijeke Mirne. Na prostoru od ušća rijeke Mirne, dakle Novigrada prema području Brtonigle, Umaga, Buja, cijelog sjevernog dijela Bujštine pa sve do Buzeta i natrag prema Motovunu s bližom okolicom i s druge strane rijeke Mirne prema Vižinadi, niknulo je više od 330 tzv. point of interest, što je izuzetna koncentracija na jednom tako malo geografskom prostoru - ističe Ivošević koji radi na brendiranju ovog područja pod nazivom Mirna Tal.

- Nijemci i Austrijanci već su odavno prihvatili taj termin, i koriste ga već dulji niz godina, a zove se Mirna Tal, tj. dolina rijeke Mirne. I doista, tada je to bila samo ideja koja bi se mogla realizirati, a danas je to zaokružen, funkcionalan, dinamičan i dobro posložen koncept prostora koji je podignuo svoju reputaciju. Svi objekti predstavljaju novu generaciju hotela koji, pored visoke kategorije, svoju pozicioniranost temelje na određenoj temi. Imamo dva tematska vinska hotela, wine hotel Roxanich u Motovunu i wine hotel Cattunar u Novoj Vasi, Stanzia Baracija i San Canzian pored Krasice, zatim beer resort & spa hotel San Servolo u Bujama, više lifestyle hotela - San Rocco u Brtonigli, Casa Dante u Momjanu, zatim prepoznatljivi hoteli u Novigradu, uskoro i San Silvestar pored Oprtlja. Značaj navedenih investicija je jednak onima koji u priobalju imaju Umag, Novigrad, Poreč, Rovinj, Pula i Rabac s velikim hotelijerima - ističe Ivošević.

Pravi primjer za to je maslinar Klaudio Ipša koji sa svojom obitelji priču o maslinarstvu gradi već 25 godina, a ove je godine otvorio novu luksuznu kušaonicu na potpuno obnovljenom obiteljskom imanju koje je otkupljivao svih tih 25 godina. I tu je stvorio pravo malo carstvo. Uz kušaonicu, lani je otvorio svoju butique uljaru, a sada je uredio i vinski podrum, novu terasu, skladišne prostore i novu konobu. Staro kameno imanje Ipša zasjalo je opet u starom sjaju, a ova obitelj sama kaže da su uložili puno. I to se vidi. A sve je krenulo od jedne male konobice s ognjištem i stolom za možda šest osoba.

- Da, to je bila naša prva kantina kada smo se počeli baviti ovim poslom. Bilo smo prvi koji smo je otvorili u Istri i svi su nam se smijali. Rekli su nam - tko će nam dolaziti u Ipše, i to još na degustaciju ulja? Isto tako, smijali su nam se kada smo prvi u ovom kraju počeli prerađivati masline početkom listopada. Molili smo Valtera iz uljare Baredine da nam otvori vrata. Govorili su nam da smo ludi. A sada ovdje dolaze na stotine posjetitelja od svuda. Zanimljivo je da imamo i jako puno ljudi koji borave u Rovinju - kaže nam ovaj maslinar koji je u međuvremenu postao i vinar. A Rovinj je od Ipši udaljen dobrih 80 kilometara. Skromni Klaudio, kao i njegova obitelj, nikada se neće hvaliti onime što su postigli iz nule. Jer kada su počeli saditi masline, niti je postojalo to tržište, niti se od toga moglo živjeti. A sada obrađuju 32 hektara zemlje, imaju luksuzni objekt koji se može mjeriti s najboljima u Europi i od toga dobro žive svi.

- Prije ovog posla supruga i ja bavili smo se ugostiteljstvom. Imali smo jedan lokal u Oprtlju, ali kako smo radili noću i danju, odlučili smo to promijeniti i došli smo u Ipše i digli nasade maslina. Počeli smo dobivati vrijedne nagrade i uvršteni smo u brojne vodiče. Kada nam je u posjet došao Marco Oreggia, glavni urednik biblije maslinova ulja ‘Flos Olei‘, još prije 15 godina, nije mogao vjerovati da ovdje u nekoj zabiti ljudi drže ulje pod dušikom i imaju takvu kvalitetu. A kada je sin odlučio ostati na imanju, proširili smo poslovanje. I tako smo se počeli baviti i vinarstvom - objašnjava nam Ipša koji danas zapošljava 10-ak ljudi na svom imanju.

Desetak kilometara dalje u Buzetu pravu malu revoluciju napravila je Aura, mala obiteljska butique destilarija koju vode Buzećani Mišel i Daša Sirotić. Oni ne proizvode samo žestoka pića, nego otvaraju butique suvenirnice diljem Istre, a i šire, s time da im je u Istri fokus baš na unutrašnjosti. Njihove su suvenirnice već postale prepoznatljiva ponuda u malim gradićima na brdu koje krase ovaj dio Istre. Prava su mala bajka, jer je u njima sve ručno rađeno - od njihovih proizvoda, do uređenja interijera, ali predmeta koji krase te prostore. A njih je na tisuću. Radi se o vrijednim antikvitetima koje Mišel strastveno skuplja i kupuje već godinama. I njegov brat Manuel bavi se starinama već niz godina te je opremio najluksuznije hotele i restorane u Istri. No, Mišel se ipak odlučio, kada se vratio s fakulteta, sa suprugom Dašom pokrenuti jednu drugačiju priču. Poput Ipše - iz nule.

- Moj otac je imao galeriju slika u Humu i tamo je sve počelo. Polako je počeo i prodavati rakije, posebice bisku koja je poznata u Humu. S vremenom smo kupili stari podrum u Buzetu iz 1905. godine te ga sasvim obnovili. U našim suvenirnicama jedino što nije naše su čokolade. Imamo puno vrsta žestica, likera i marmelada. Glavne uzdanice su nam gin i teranino koji čine okosnicu naše proizvodnje - objašnjava nam Mišel dok kuha kuha svoj gin koji je već pokupio brojne nagrade, dok Daša dodaje kako je kod njih sve ručni rad, pa čak i kotlovi u kojima proizvode žestoka pića. Nedavno su tako u Humu otvorili impresivan muzej posvećen starim zanatima, što je kruna njihova 15-godišnjeg rada.

Samo 15 kilometara dalje vinar Mladen Rožanić je otvaranjem svog velebnog podruma i raskošnog Roxanich Winery & Design hotela na mjestu starog motovunskog vinskog podruma iz 1902. prije pandemije napravio iskorak kakav se ne pamti u ovom kraju. I potaknuo sve vinare u okolici da dignu letvicu. Jer njegov podrum na pet etaža je više od podruma. To je galerija, muzej, hommage izvrsnom arhitektonskom djelu koje je mapiralo Motovun na kartu posebnih destinacija. U ovom hotelu sve je dosad neviđeno, zahvaljujući kreacijama samog vinara, ali arhitekta Idisa Turata. Riječ je o investiciji od 79 milijuna kuna, a EU ju je sufinancirala s oko 9,6 milijuna kuna. Hotel od gotovo 3000 četvornih metara ima 28 soba i četiri apartmana, restoran, bar, trgovinu, konferencijsku dvoranu, saunu i garažu, a vinski podrum na 3136 kvadrata obuhvaća prostor za proizvodnju, vrenje i odležavanje vina, skladište i vinsku arhivu te prostor za degustaciju i izložbeni prostor.

- Najprije sam godinama tražio mjesto za novu investiciju oko Višnjana gdje sam imao stari podrum. No, kako sam tamo godinama čekao za građevinsku dozvolu, počeo sam tražiti novu lokaciju. I tako sam došao u Motovun, mjesto od kuda je i počela moja vinska priča. Hotel i podrum smo otvorili 2019. godine, taman prije pandemije pa će nam zapravo tek ova godina, što se tiče hotela, biti referentna. Lani smo jako dobro radili jer su sve destinacije bile zatvorene, osim Hrvatske. Ove godine primjećujemo da su nam došli neki drugačiji gosti. Zadovoljni smo i trudimo se stvoriti drugačiji doživljaj - govori nam ovaj strastveni vinar, koji stvara i drugačija vina poštujući biodinamička načela. U poslu mu pomažu i kćeri Sara, Lara i Petra.

- Imam šest kćeri i naravno da bih volio da su sve one uključene u posao, no neka one izaberu svoj put - kaže nam vinar Rožanić. A u hotelu su nas primile Petra i Sara koje obožavaju ovaj posao. Petra je slikarica te su njezina djela poslužila za oblikovanje novih etiketa ovog vina, a radovi su joj izloženi u impresivnom podrumu. Sara upravlja hotelom.

- Jako se puno trudimo da stvorimo kako našim gostima, tako i lokalnom stanovništvu novu ponudu i doživljaje. Stalno nešto smišljamo. Tako smo lani prvi put organizirali na bazenu hotela advent s klizalištem. Jako puno ljudi je došlo, na neki način hotel smo otvorili i zajednici. To nam je i cilj jer naš hotel i podrum nisu isključivo samo za hotelske goste. Š½elimo da on bude i više od toga jer on to jest - objašnjava Sara. Naime, ovaj hotel i podrum mogu se pohvaliti i luksuznim restoranom. A tu je, naravno, i vođena degustacija Roxanich vina. Luksuzni hotel je namijenjen apsolutno svima - od vinoljubaca, preko obitelji s djecom, do korporativnih grupa. I stvara veliku razliku. Zbog njega se i promijenila klijentela koja dolazi u Motovun. Traži više i bolje.

Toga je svjestan i vinar Klaudio Tomaz koji se nalazi u susjedstvu ovog velebnog hotela i podruma, gradi novi podrum s kušaonicom, također više sličan nekom butique hotelu nego proizvodnom pogonu. Gradnja je počela u travnju, a otvorenje se predviđa za idući Uskrs. Nezahvalno je vrijeme za investiranje s obzirom na divljanje cijena i nemogućnost pronalaska građevinskih radnika, ali motovunska obitelj nije htjela odustati jer im je novi podrum prijeko potreban. Otkriva da trenutačno imaju zasađeno oko 26 hektara vinograda i da se godišnja proizvodnja kreće oko 200.000 butelja.

- Mi smo planiranje naše investicije počeli možda negdje u isto vrijeme kad i naš susjed Rožanić. I drugi motovunski vinari planiraju uložiti u nove podrume i kušaonice. Jednostavno je tržište takvo da moramo dizati kvalitetu. Motovun to zaslužuje i dignula se ljestvica na svim poljima. Mi smo odavno izašli iz okvira naše obiteljske kuće i ovaj objekt je bio nužnost - priznaje nam Tomaz, vinar poznat po borbi za istarski teran.

No, investicija će na kraju zbog inflacije i općeg povećanja cijena biti puno viša. Ukupna vrijednost je 20 milijuna kuna, od čega je osam osigurano iz europskih fondova. Novi veliki podrum nedaleko od obiteljske kuće Tomaz s predivnim pogledom na Motovun i dolinu Mirne imat će, osim podruma, i edukacijsko-degustacijsku dvoranu te prodajni i izložbeni prostor. Tomaz nije htio otkrivati previše detalja o investiciji koja je u punom jeku, ali da će biti impresivno, vidi se već sada.

- Sin Antonio uključio se u našu vinarsku priču i jednostavno nije bilo druge. Ovo će za nas, ali i za destinaciju biti jedan velik iskorak u kvaliteti - zaključuje ovaj vinar. I da, i Tomaz, inače strastveni lovac, svoje je vinarsko imanje stvorio iz nule. Tipična priča ovog kraja koji očito zna što želi biti u budućnosti.

Objavio: Jutarnji.hr